DEMENCIJA, TEME

DEMENCIJA

DEMENCIJA

Demencija je sindrom koji se sastoji iz kognitivnog propadanja i izmena ponašanja koji remeti svakodnevnu aktivnost neke osobe.

    Faktori rizika za nastanak demencija su: traume glave, pušenje, starenje, ženski pol, porodična pojava demencije, povišen krvni pritisak, povišene masnoće u krvi, šećerna bolest, veći unos kalorija, prekomerno konzumiranje alkoholnih pića, depresija, niži nivo obrazovanja. Faktori koji modifikuju i smanjuju rizik od nastanka kognitivnih poremećaja i njihove progresije u demenciju su: ishrana sa povećanim unosom povrća, voća, ribe, mahunarki, žitarica, nezasićenih masnih kiselina, umerenim unosom mlečnih proizvoda i smanjenim unosom mesa i zasičenih masti ,fizička aktivnost, viši nivo obrazovanja, mentalno stimulišuće aktivnosti u slobodno vreme kao što su učenje stranog jezika, čitanje, bavljenje muzikom, igranje društvenih igara.

    Kliničku sliku demencije čine sledeće grupe simptoma:

1.Kognitivne smetnje:oštećenje sposobnosti sticanja i upamćivanja novih informacija,oštećenje rezonovanja i rukovanja kompleksnim zadacima,teškoće u razumevanju govora,teškoće u nalaženju reči,oštećenje čitanja i pisanja,gubitak opštih znanja,dezorjentacija u vremenu i prostoru;
2.Psihijatrijski simptomi:apatija,depresija,anksioznost,nesanica,strahovi,sumanute ideje i halucinacije;
3.Promene ličnosti:gubitak interesovanja,povlačenje iz društva,zaravljenost emocija,nasilno ponašanje;
4.Promene ponašanja:lutanje,agitacija,svadljivost;
5.Promene u svakodnevnom funkcionisanju:zanemarivanje lične higijene,neizvršavanje kućnih obaveza,teškoće u snalaženju sa novcem i u kupovini;
U demenciji je prisutna smanjena funkcionalnost u odnosu na predhodni nivo uz narušavanje aktivnosti svakodnevnog života.

    Alchajmerova bolest je najčešći oblik demencije.Bolest zahvata delove mozga koji kontrolišu pamćenje,govor,rasuđivanje,mišljenje i ostale kognitivne funkcije.
    Početak bolesti je postepen i simptomi bolesti mogu biti blagi tako da se na njih i ne obrati pažnja,ali u daljem toku dolazi do jasnih promena u kognitivnom funkcionisanju sa izmenama ličnosti i poremećajima u ponašanju.
    Opšti principi lečenja Alchajmerove bolesti podrazumevaju nefarmakološke i farmakološke intervencije.
Lečenje započinje postavljanjem dijagnoze i dobijanjem što više informacija o toku bolesti,simptomima i očekivanjima od terapije.
    Nefarmakološke mere podrazumevaju postavljanje satova i kalendara kako bi se popravila orjentacija u vremenu,oznake na vratima radi lakše orjentacije u prostoru,porodične fotografije sa imenima i brojevima telefona radi boljeg prisećanja i prepoznavanja,puštanje porodičnih video zapisa,razne vrste podsetnika.Takodje podrazumevaju razne bihejvioralne intervencije koje se primenjuju u zavisnosti od simptoma(ako je kod obolelog prisutna apatija savetuju se stimulišuće aktivnosti kao rekreacija,muzika,ples,art terapija,ako je prisutna anksioznost i agitacija savetuje se smirivanje i preusmeravanje pažnje).
    Farmakološko lečenje je nažalost,samo simptomatsko,a ne i etiopatogenetsko.

    U terapiji se koriste anksiolitici,antidepresivi,antipsihotici i antidementni lekovi koji dovode do stabilizacije bihejvioralnog i kognitivnog stanja obolelog.

Reference:


1.Republička stručna komisija za izradu i implementaciju vodiča dobre kliničke prakse Ministarstvo zdravlja republike Srbije:Nacionalni vodič dobre kliničke prakse za dijagnostikovanje i lečenje Alchajmerove bolesti,Klinički vodič 18/13,Beograd 2013.


2.Pavlović M.Dragan.Demencije,neurološki i psihološki vodič.Beograd 2008.

Autor teksta dr Solunka Zoranović, neuropsihijatar