Bulevar Despota Stefana 101 +12 34 56 78
TERAPIJA ZAVISNOSTI


Bavimo se dijagnostikom,prevencijom i lečenjem sledećih bolesti zavisnosti:

  • alkoholizam
  • zloupotreba i zavisnost od tableta
  • zloupotreba i zavisnost od marihuane
  • nikotinska zavisnost
  • zloupotreba i zavisnost od komjutera
  • kockanje

Pristup lečenju je intergrativni i podrazumeva farmakološke, psihoterapijske i socioterapijske intervencije.
Ciljevi lečenja su održavanje apstinencije i poboljšanje funkcionisanja u radnom, porodičnom i socijalnom okruženju.

Prvi korak u lečenju je prihvatanje da problem postoji i odluka da se obavi razgovor sa lekarom specijalistom psihijatrije.
U početku je dovoljan minimalni, dobrovoljni pristanak zavisnika i učešće članova porodice kao saradnika u lečenju, a rad na daljoj motivaciji je važan zadatak tokom celog procesa lečenja. Nakon prvog intervjua i pregleda pravi se individualni plan lečenja koji je prilagođen svakom pojedincu i njegovim potrebama.
Prva faza podrazumeva detoksikaciju, odnosno čišćenje organizma od toksičnih efekata supstance i saniranje apstinencijalnog sindroma lekovima.
Nakon toga lečenje se nastavlja psihosocioterapijskim intervencijama u kojima je psihoedukacija zavisnika i njegove porodice o znacima, razvoju i posledicama bolesti uz prepoznavanje sopstvene zavisnosti važan deo lečenja.
Primena lekova je sastavni deo lečenja bolesti zavisnosti.
U lečenju alkoholizma imaju važnu ulogu u redukciji apstinencijalnog sindroma, a po uspostavljanju apstinencije primenjujemo terapiju disulfiramom (Esperal, Tetidis) koji izaziva averziju prema alkoholu, kao i lekove koji redukuju želju za alkoholom (Naltrexon) i akamprosat (Campral) i time smanjuju rizik od recidiva.
U lečenju nikotinske zavisnosti pored supstitucione terapije nikotinskim proizvodima koristimo Bupropion i Naltrexon koji smanjuju žudnju za cigaretama i stabilizuju raspoloženje.
Naltrexon takođe koristimo u smanjenu žudnje i impulsa za kockanjem.
Pojedini zavisnici imaju i druge mentalne poremećaje i u tretmanu se koriste i drugi psihofarmaci (antidepresivi, psihostabilizatori i antipsihotici).
Psihostabilizatori i antidepresivi smanjuju anksioznost i stabilizuju raspoloženje te pomažu u održavanju apstinencije.
Antipsihotici pored redukcije psihotičnih simptoma imaju ulogu i u smanjenju žudnje i opsesivno kompulzivne fenomenologije koja prati bolesti zavisnosti (Aripiprazol, Olanzapin…).
Psihoterapijske intervencije imaju za cilj prevenciju recidiva i učvršćivanje apstinencije, rad na strategijama prevladavanja kriznih situacija,  menjanje disfunkcionalnih porodičnih obrazaca i uspostavljanje boljih interpersonalnih odnosa.
Primenjuju se principi i tehnike sistemske porodične psihoterapije u individualnom i/ili grupnom psihoterapijskom setingu.
Individualne, porodične, partnerske seanse, grupe partnera, grupe samaca, grupe dece roditelja zavisnika, grupe podrške deo su programa lečenja zavisnosti.

Vise o bolestima zavisnosti možete pročitati na nasem BLOGU: